Örvitinn

Gljól

Jólatréš ķ stofu stendur, hallar dįlķtiš en er žokkalega skreytt. Undir žvķ eru nokkrir pakkar en žaš į eftir aš bętast ķ žann haug. Tréš er ķ stęrra lagi žetta įriš og heitir Max, Įróra Ósk nefndi žegar hśn fékk aš velja tréš.

Kalkśninn svitnar ķ ofninum viš 140° į blęstri, fór ķ ofninn klukkan eitt og veršur tilbśinn klukkan sjö.

Leišari prestsonarins ķ Morgunblašsins ķ dag er eitt stórt fokk jś merki til žeirra ķslendinga sem ekki ašhyllast kristna trś. Ég ętla ekki aš gefa honum fokk jś merki til baka. Leišari Fréttablašsins er skrifašur til allra landsmanna. Ķ Fréttablašinu er Kirkjublaš en ég fletti hratt ķ gegnum žaš. Žaš er aušvelt aš selja auglżsingar ķ slķkt blaš, kirkjan og tengdir ašilar kaupa allt plįss og kosta žannig blašiš.

Viš erum aš taka korters pįsu ķ Bakkaselinu. Nęst klįrum viš tiltekt og žaš er nóg eftir aš gera ķ eldhśsinu. Ég held žetta verši samt žokkalega stresslaust. Žannig į žaš nefnilega aš vera.

Ég óska öllum lesendum glešilegra jóla, fagniš žeim aš ykkar hętti og glešjist af žvķ tilefnin sem žiš viljiš, hvort sem žiš eruš kristin, annarar trśar eša trślaus. Glešileg jól.

dagbók