Örvitinn

Veitingastašurinn Volare

Kķktum śt aš borša ķ gęrkvöldi og įkvįšum prófa Volare sem er nżr ķtalskur veitingastašur ķ portinu viš Laugaveg 55, žar sem Vķn og skel var upprunalega.

Viš skošušum matsešil fyrir utan sem var bęši į ķtölsku og ķslensku og okkur leist įgętlega į, sįum m.a. sjįvarréttarisotto sem vakti forvitni mķna. Ég er mikill risottomašur.

Žegar inn var komiš tók ungur strįkur į móti okkur og vķsaši til boršs ķ salnum hęgra megin viš innganginn og fęrši okkur ķtölsku śtgįfuna af matsešlunum.

Strįkurinn kom fljótlega og tók drykkjarpöntun en var of ungur til aš afhenda mér bjórinn. Įgętt aš fara eftir reglum, eldri žjónn kom bjórnum til skila.

Žaš leiš nokkur tķmi žar til matarpöntunin var tekin, eitthvaš vesen meš aš afgreiša śtlendingana į nęsta borši. Viš vorum oršin ansi svöng žar sem ekkert brauš komiš į borš ennžį.

Pöntušum tvo forrétti sem viš deildum, annars vegar carpaccio og hins vegar reykta önd. Ķ ašalrétt pantaši Gyša cannelonini meš kjśkling, ég fékk mér aš sjįlfsögšu risottot og stelpurnar sjįvarréttapasta meš rękjum og humar. Forréttirnir kostušu 950 krónur hvor.

Forréttir voru įgętir, ég hef fengiš betra carpaccio en žaš var samt gott. Reykta öndin var lķka žokkaleg. Forréttir voru frekar litlir.

Eftir forrétti fengum viš loks brauškörfu sem innihélt žrennskonar brauš (ķtalskt brauš, foccica brauš og braušstangir) įsamt tómamauki. Braušiš var mjög gott og maukiš fķnt.

Žegar ašalréttirnir komu į boršiš baš ég žjóninn um ašeins meira brauš og hann virtist taka vel ķ žaš en braušiš skilaši sér aldrei.

Rétturinn minn var skrķtinn. Fyrst fannst mér eins og risottiš vęri ofeldaš en svo fannst mér annar hluti af žvķ hęfilega eldašur. Rétturinn hafši greinilega veriš saltašur įšur en hann var borinn fram og mér fannst full mikiš salt ofan į honum. Humarinn var aftur į móti afbragšsgóšur, hörpuskelin fķn og hęfilegt magn af tómötum ķ grjónunum. Risottoiš stóst samt ekki prófiš žar sem ég tel mig geta gert betur sjįlfur.

Gyšu fannst rétturinn sinn góšur en skammturinn ansi lķtill. Eflaust hefur hugmyndin veriš sś aš boršaš yrši meš ķtölskum hętti, antipasti, primi piatti og secundi piatti en žaš hefši žį mįtt koma fram į matsešli eša hjį žjóni. Ķslendingar eru vanir aš borša tvķréttaš žó hitt sé aš mķnu mati afar skemmtilegt.

Gyša var a.m.k. glorhungruš eftir matinn. Meira brauš hefši eflaust dugaš til.

Stelpurnar voru įnęgšar meš sjįvarréttapastaš sitt en okkur foreldrunum žótti pastaš alltof mikiš sošiš, eiginlega mauksošiš. Viš borgušum fyrir einn rétt handa žeim sem skipt var į tvo diska. Ašalréttirnir kostušu 1,590.- hver.

Reikningur var 9,370 krónur meš tveimur bjórum (700) og žremur gosglösum (400).

Viš vorum semsagt frekar óįnęgš meš Volare ķ gęrkvöldi. Litlu atrišin klikkušu, brauškarfa hefši mįtt koma fyrr į boršiš, vatnskannan skilaši sér aldrei žó talaš veriš um žaš og maturinn nįši einfaldlega ekki aš bjarga dęminu.

veitingahśs